Toplotni udar - verzija 2
Psi su toplokrvne životinje koje imaju takvu termoregulaciju da mogu održavati konstantnu tjelesnu temperaturu. Znači, bez obzira na vanjsku temperaturu, temperatura njihovog tijela treba biti uvijek ista tj. 38,5 °C, barem kod zdravog psa. Za razliku od ljudi kod kojih se veći dio hlađenja tijela odvija preko žlijezda znojnica, kod pasa je taj mehanizam drugačiji. Uglavnom, organizam se hladi dahtanjem, kod kojeg se voda iz organizma isparava, a time se gubi i toplina.
Drugi način hlađenja je potraga za hladnim mjestom na koje će pas leći - hladan beton, keramičke pločice itd. Ležanjem na hladnoj podlozi, pas ne može značajnije rashladiti tijelo, jer je prvi način hlađenja, dahtanje, presudan u uvjetima visokih vanjskih temperatura.
U normalnim uvjetima tijekom ljetnih mjeseci, pas će dahtanjem moći potpuno održati konstantnu tjelesnu temperaturu, tj. njegova termoregulacija će normalno funkcionirati.
Problemi se pojavljuju onda kad uvjeti u kojima se pas nalazi više nisu normalni i uobičajeni, pa se hlađenje ne može obaviti dahtanjem. Ovi problemi se najčešće pojavljuju kod radnih pasa, kod kojih je uslijed rada smanjena mogućnost isparavanja tekućine putem dahtanja ili kod visoke vlažnosti zraka koja potencira sličnu situaciju – takav zrak onemogućava ili jako smanjuje isparavanje tekućine iz organizma pomoću dahtanja. Na ove nezgode se ne može utjecati, ali se neke situacije mogu izbjeći.
Jedna od situacija koje mogu biti opasne i koje mogu nepovoljno utjecati na termoregulaciju je zatvaranje psa u malu i toplu prostoriju u kojoj nema cirkulacije zraka. Nije dobro zatvarati psa u automobil ili još gore, u prtljažnik automobila. U takvim situacijama organizam psa se više ne može boriti sa visokom temperaturom, dolazi do poremećaja termoregulacije i nastupa toplinski udar. Kod dahtanja, frekvencija disanja povećava se od 10 do 30 udisaja u minuti na 130 do najviše 400.
O toplinskom udaru psa govorimo kad se njegova temperatura popne na 42°C. Pas tetura, sluznice su blijede, bilo je ubrzano i teško opipljivo, nekontrolirano mokri i pada; ubrzo dolazi do smrti.
Da ne bi došlo do ovakvog tragičnog rezultata, potrebno je psu pravovremeno pružiti pomoć. Najbolje ga je odmah odvesti veterinaru, umotanog u hladnu i mokru tkaninu. Veterinar će infuzijom i drugim medikamentima pomoći psu da prebrodi ovo stanje šoka organizma, ako pas nije bio predugo izložen toplinskom udaru.
Sličnu situaciju imamo i kod sunčanice; kod nje na poremećaj termoregulacije direktno utječu zrake sunca u dužem vremenskom razdoblju. Pri tom dolazi do istih posljedica kao i kod toplinskog udara. Psi rjeđe dobivaju sunčanicu, jer instinktivno izbjegavaju sunce i miču se u hlad. Zbog toga psu treba omogućiti slobodu kretanja i osigurati mu hladovinu.
Ljudi često nepromišljeno ostavljaju psa u zatvorenom automobilu. Takva situacija je opasna za život psa, jer može uzrokovati njegovu trenutačnu smrt; u automobilu je puno toplije nego izvan njega. Ne samo u ljetnoj sezoni, nego i u razdoblju od travnja do rujna, kada je vanjska temperatura oko 25°C, nepromišljeno ostavljanje psa u zatvorenom automobilu može mu oduzeti život. Ni otvoren prozor automobila ne može pomoći psu i i spriječiti toplotni udar.
Toplinski neutralna zona u kojoj se normalno događa razmjena tvari i u kojoj su svi procesi konstantni, za jednog psa je kad je temperatura okoline oko 20 – 25°C. Kad se tjelesna temperatura psa penje prema 41°C, tada dolazi do funkcionalnih smetnji u živčanom sistemu, a kod 44°C nastupa smrt. Kod velike vlažnosti zraka, životinja može uginuti i kad ima temperaturu od 40°C. To se ponekad dogodi kod otkazivanja krvotoka (kolaps) zbog stresne situacije. Osjećaj prevelike topline tjera psa da potraži hladnije mjesto, a to nije moguće u zatvorenom automobilu.
Ako je vani pretoplo, krvne žile se šire i koža postaje jače prokrvljena. Ako djelovanje topline potraje duže, tada volumen otkucaja može pasti, usprkos visokom pulsu, i uzrokovati kolaps. Dakle, simptomi hipertermije se prepoznaju po klonulosti, apatiji, jako povišenoj tjelesnoj temperaturi, crvenilu sluzokože, ubrzanom radu srca i slabom pulsu.
Psi koji su nekada bili izloženi takvom toplinskom stresu i koji su ga preživjeli, dugo vremena se ne mogu pokrenuti i dobrovoljno ući u automobil. Pravi prijatelji životinja izbjegavaju nepotrebno ostavljanje psa u automobilu. Ljeti se duža vožnja autom na odmor treba dobro isplanirati. Možda je bolje ostaviti psa u hotelu za pse ili kod prijatelja ili rođaka. Ako i pas putuje, treba se više puta zaustavljati i davati psu vode. N.M.
Izvor: Zoo Hobby Novi Moj Pas br.
20