Pismo mojem veterinaru
( A Letter To My Vet )
Dr. Janice Grebe
Pozdrav! Ja sam francuski buldog, i ukoliko niste izuzetno sretni, najvjerojatnije
nemate niti jednog drugog pacijenta moje prilično rijetke vrste. Ako je zaista
takva situacija, molim vas dopustite mi da vas upozorim na neke posebne zdravstvene
potrebe Frenchiesa, kako nas naši prijatelji zovu.
Iako su naši minimalni dnevni zahtjevi za ljudskim društvom i ljubavlju visoki, naše svakodnevne potrebe su jednostavne. Maženje održava našu dlaku sjajnom; pohvale nas čine sretnima. Najbolji lijek za francuskog buldoga je TLC ( tender loving care=nježna briga puna ljubavi ). Ali kod nas postoji povećana učestalost određenih strukturalnih problema koje idu uz našu ravniju građu lica, patuljastiji rast nego kod drugih pasmina (pri tome mislimo na one s vretenastim i šiljastim njuškama).
Kao i kod ostalih pasmina roda Brachycephalic, i mi imamo zračne putove koje je lako ugroziti. Vrlo se lako pregrijemo, često imamo produženo meko nepce koje je potrebno skraćivati, a k tome i sve što uzrokuje otekline u ustima ili ždrijelu (trauma, ubodi insekata, upala krajnika, itd.) može uzrokovati ozbiljan dišni problem. Ponekad su nam nosnice prilično sužene; to je uzrok nesnosnom hrkanju. Rascijepljena usna/nepce, naravno, je puno češća pojava kod pasmina sa spljoštenim licem. Smatra se da je puno vjerojatnije da imamo čudno oblikovanu štitnjaču i prednju hipofizu, s obzirom da je ždrijelo, zbog kojeg se ove strukture i razvijaju kao vanjski džepovi, prilično skraćeno. Nije sigurno uzrokuju li ove abnormalnosti žlijezda neke funkcionalne probleme, ali je potrebno spomenuti sve to u slučaju da neki od uočenih problema mogu imati endokrini temelj.
Anestezija je, isto tako, stalni problem. Zahvaljujući našem stavu koji je prilično opušten, mnoge procedure koje inače kod drugih pasmina zahtijevaju opću anesteziju, mogu kod francuskih buldoga biti učinjene bez ikakve anestezije. Kada je opća anestezija potrebna, vrlo je teško intubirati; čak i više nego kod bostonaca, tako nam je barem rečeno. Kao prvo, molimo vas da primijetite da su naši vratovi često zdepasti (nema nade da se to učini delikatno). Endotrahijalna cijev mora biti kraća nego kod pasa s dužim vratovima podjednake veličine; ukoliko je preduga, završit će u bronhijima i samo će nam napola ovoriti zračni put. I, također, mora nas se pomno promatrati nakon intubacije, sve dok ne ustanemo i ne budemo mogli hodati okolo jer naši veliki jezici i/ili meko nepce mogu se vrlo lako opustiti i uzrokovati prepreku zračnom putu. Isto tako i svaka oteklina u ždrijelu ili grkljanu, koja je gotovo uvijek prisutna opasnost pri intubaciji, vrlo je ozbiljna kod naše pasmine. S obzirom na našu vrlo mirnu narav, mi tražimo manje anestezije nego drugi psi iste veličine, jer se anestezijska depresija može kod nas javiti puno lakše nego kod, na primjer, fox terijera.
Najvjerojatnije naš najvažniji i ozbiljni anatomski problem (osim zračnih puteva) je problem s leđima uzrokovan hondrodistrofijom patuljastog rasta koji nam daje naš prepoznatljivi oblik. Kao i ostale patuljaste pasmine, i mi patimo od učestale anomalije kralježaka i prerane degeneracije diska. Učestalost ovog posljednjeg u našoj je pasmini nepoznata, s obzirom da mnogi psi koji su imali ove anomalije kralježaka nisu imali probleme vezane za disk, tako da su oni primijećeni samo ponekad na radiografu koji je rađen iz nekih drugih razloga. Ako se i pojave, vidljivi su na T9-T11; može biti uključen jedan ili više kralježaka. Ovisno na kojem dijelu kralježaka je deformacija, može izazvati skoliozu i kifozu (iskrivljenost kralježnice); i to može izazvati sekundarne promjene u području rebara.
Prerana degeneracija diska između kralježaka često se vidi kod pasa starosti između 3 i 5 godina i općenito najviše pogađa diskove između C2 – C4 i T11 – L2; degeneracija diska je uočena kao posljedica starosti i to puno češće u području zatiljka. Ukoliko primijetite bilo kakvu anomaliju kralježnice, kalcifikaciju diskova ili smanjenje prostora diskova na rentgenu, ili bilo kakvu deformaciju kostiju, molim vas da uputite mog vlasnika kako da najbolje zaštiti moja leđa, i koje neurološke znakove treba pratiti u slučaju da se razviju dodatni problemi. Mnogi francuski buldozi danas veselo skakuću nakon opsežne operacije kralježnice, stoga što su njihovi vlasnici potražili pomoć već na prve znakove problema, prije no što je došlo do trajnog oštećenja.
Kao što je slučaj s bostoncima i buldozima, i mi često imamo poteškoća sa štenjenjem. Iako se neki francuski buldozi štene bez pomoći, kombinacija velike glave i uske zdjelice često uzrokuju inertnost maternice, te je potreban carski rez. (Uzevši u obzir rizik od anestezije, to objašnjava zašto nas je tako malo uokolo.) Često nas gnjavi gnojna upala maternice (pyometra) i to više nego ostale pasmine; neki smatraju da naša neobična konstrukcija naginje ženski reproduktivni trakt na takav način da se tekućina nakon poroda ne ispusti na pravilan način. Što god da je uzrok, ovo je problem koji je potrebno promatrati.
( Pismo mojem veterinaru, strana 2 )
Učinak analnih žlijezda može također utjecati na nas (posebno ako se zavinuti rep zavrće oštro na jednu stranu i pritišće otvor.) Može nas mučiti i većina drugih uobičajenih bolesti pasa. Francuski buldozi sa svijetlijim bojama dlake imaju više problema s kožom nego oni s tamnijim bojama; ovo je posebno istinito u vrućim, vlažnim klimama, gdje sve vrste gljivica i bakterija bujaju. Iako nije poznato da displazija kuka (potrošena hrskavica) može predstavljati velik problem, ipak je uočena u ovoj pasmini; je li riječ o nasljednom svojstvu ili je rezultat nekog nasumičnog defekta kod francuskih buldoga, još nije poznato.
Naši uzgajivači se konstantno trude dobiti zdravije štence, a Klub francuskih buldoga Amerike osniva Odbor za genetiku koji bi trebao skupiti informacije o zdravstvenim problemima pasmine koji bi mogli biti nasljedni, i koji bi služio kao veza s Zavodom za informacije o genetskim bolestima pasa, i koji bi pomogao u edukaciji uzgajivača o potencijalnim nasljednim poteškoćama. Cijenimo svaku vašu pomoć vezanu za ovaj problem. Ukoliko uočite bilo kakav problem kod pacijenata francuskih buldoga za koji smatrate da su genetičke prirode, molimo vas da o tome porazgovarate s vlasnikom i/ili uzgajivačem psa tako da možemo izbjeći širenje štetnih gena unutar pasmine. Naš genetski potencijal je tako malen, da gen koji se povlači se može raširiti poput požara; rano otkrivanje pomaže našim veterinarima. Iako je bilo slučajeva anomalija u zgrušavanju kod francuskih buldoga, nismo se još susreli s problemima poput mladenačke mrene i trovanje bakrom koji su poharali druge pasmine, i mi bismo takvo stanje željeli i zadržati.
Mi francuski buldozi smo ponosna gomila, i naša se popularnost sve više povećava. Cijenili bismo bilo kakve primjedbe ili informacije koje biste nam mogli dati vezane uz našu pasminu koje bi pomogle uzgajivačima i vlasnicima da nas održe zdravima i sretnima, koliko kao vrstu, toliko i kao pojedince.
I, konačno, ukoliko dođe vrijeme…. zbog starosti, ozljede ili bolesti…. ukoliko mi moj život postane više teret nego zadovoljstvo, molim vas da pomognete mom vlasniku/prijatelju da donese i prihvati odluku ispunjenu ljubavlju i nježnosti. Recite mu da "ne pjeva tužne pjesme zbog mene", ali i da zna da se mojem životu, koliko god dugačak ili kratak on bio, može zavidjeti. Bio sam francuski buldog.
(Pretisnuto iz ''The French Bullytin'', svezak 6, broj 4, 1988.)
Izvor: www.frenchbulldogclub.org
http://www.frenchbulldogclub.org/BreedInfo/letter2myvet.html
http://www.bullmarketfrogs.com/newpuppymanual/lettertomyvet.html