Sirova hrana i rizici koje nosi - opominjujuća priča
( Raw Food Risks – a Cautionary Tale by Bullmarketfrogs )

Tear Drop sa 7 dana; jedan dan prije nego što smo ga izgubili

Uvijek sam bio žestoki pobornici hranjenja svojih pasa što je moguće zdravijom hranom. Volio sam slušati staromodne uzgajivače koji su mi govorili kako su uzgajali svoje pse na zdravoj, kod kuće skuhanoj hrani – rjeđe su bile uzgajivačnice koje su koristile komercijalnu hranu. Kasnih 90-ih, počeo sam još više istraživati sigurnost hrane za pse i zainteresirao sam se za ideju hranjenja "sirovom hranom" – pod "sirovo" mislim na meso, neke vrste voća i povrća, i kosti koje nisu bile ni na koji način kuhane ili termički obrađene. Sve je to imalo smisla na više razina i istraživači koji su zagovarali ovaj ponovni povratak na stari način prehrane, imali su jake statističke činjenice zašto se produžuje život naših pasa, a smanjuje broj bolesti kod onih koji su uzimali komercijalnu hranu.
Počeo sam – oprezno, u početku – uvoditi svježu hranu svojim skotnim kujama i onima koje su u laktaciji. Ništa nije toliko stresno za psa kao ovaj period – one uzimaju svoje unutrašnje, uskladištene hranjive tvari u alarmantnim količinama, i svaka hrana koja im može pomoći da bolje upotrijebe njezinu hranjivu vrijednost je Bogom dana za uzgajivače.
Kada je moja osnovna kuja Tara imala zadnje štence, bili smo presretni što je po drugi put bila parena s Ch Sonlit Pelshire Mario. Ne samo što je Mario bio prekrasan pas, nego je to bilo ponavljanje uzgoja koji nam je dao Tessu. Počeo sam hraniti Taru sirovom jetrom, tvrdo kuhanim jajima u ljusci, svježim sirom, jogurtom, pilićima – pažljivo planiranim kombinacijama koje će dati najbolje šanse za formiranje jakih, zdravih štenaca. Bili smo uspješni – Tara je oštenila tri prekrasna, zdrava, crvenkasta poput laneta, pjegava mužjaka.
Tarini štenci su napredovali – bili su živahni, dobro su jeli, puno se kretali, dobivali su na težini. Sve je išlo onako kako bi si svaki uzgajivač poželio. Nakon sedam dana napravili smo nekoliko lijepih snimaka svakog šteneta. Naš najdraži je bio mali štenac nazvan Tear Drop – Suza, primjereno obliku suze koji je imao na tijelu. Kad smo mu davali ime, nismo znali koliko je to sudbinski značilo za nadolazeće događaje.
Osam dana nakon rođenja štenaca, na brzinu sam otišao u dućan. Kad sam se vratio, kuja je bila tjeskobna, i u brzom pregledu kotilice vidio sam da je Tear Drop uginuo. Bili smo potpuno šokirani. Kako je potpuno snažno štene moglo uginuti za nekoliko sati? Razmatrali smo mogućnost da ga je kuja svojom težinom ugušila, ali to je bila iskusna kuja koja se brine oko svoje štenadi najviše što može i zbog toga smo imali ozbiljne sumnje u vezi toga što se u stvari dogodilo.
Naš jedini mogući način u razrješenju te misterije je bio da napravimo autopsiju.
Tear Drop je poslan na Ontarijski veterinarski univerzitetski laboratorij u Guelphu na pregled. Inicijalni rezultati su nas ostavili još više tjeskobnima – rezultati su pokazali da je Tear Drop bio preplavljen s "Toxoplasmosis protozoa". Toksoplazmoza ima složen životni krug u kojem je mačka konačni domaćin. Isto tako nositelji mogu biti i ljudi koji su došli u kontakt sa zaraženim mačkama. To otkriće nas je uništilo, s obzirom da je značilo da je onaj tko je nosio virus – nismo imali mačaka u to vrijeme tako da smo njih isključili kao izvor – mogao isto tako zaraziti svaku drugu kuju u kući. To bi doslovno značilo kraj našeg uzgojnog programa. Svi smo odmah krenuli na provjeru i krvni nalazi su nam bili negativni. Očajni za odgovorima, poslali smo Tear Drop u Nacionalni poljoprivredni laboratorij u Alberti. Tamo je on podvrgnut testiranju za dobivanje mogućih odgovora.
Njihovi rezultati su bili različiti od onih u Guelphu. Tear Drop nije bio zaražen toksoplasmosisom, negos virusom neospora caninum. Neospora caninum je praživotinja koja uzrokuje pobačaje kod mliječnih krava i vrlo je slična toksoplasmosisu. Tear Dropov mozak, srce i jetra bili su prepuni te praživotinje. Infekcija u njegovom srcu ga je u konačnici i ubila – myocarditis je označavao da njegovo jadno malo srce nije moglo ispravno kucati jer su zalisci bili ispunjeni ovim virusnim napadačem. Neospora je zastrašujući i ekonomski uništavajući parazit – vodeći uzročnik pobačaja i rane smrti teladi mliječnih krava; procijenjeno je da mliječnu industriju u državi Kaliforniji stoji više od 35 000 000 dolara godišnje od početka dojenja do ranih pobačaja. Istraživači nekoliko institucija u SAD-u uključujući i Ministarstvo poljoprivrede, istraživanje mljekarstva u SAD-u i na odjelu za Istraživanje protozoa na Cornell univerzitetu, svi su već objavljivali ono što je pronađeno u laboratorijima u Alberti i pomogli nam da nađemo odgovore. Mliječni proizvođači u SAD-u žele očajnički iskorijeniti tog najskupljeg parazitskog uljeza i svaka informacija koja im može pomoći je od životne važnosti.
Sada kad smo imali odgovor što je ubilo Tear Dropa, no još smo uvijek željeli saznati kako – kako se on inficirao? Neospora se kreće okomitom transmisijom od majke na fetus preko placente. Prema tome, došli smo do zaključka da je Tara nekako došla u kontakt s tim organizmom. S obzirom da nismo seoska uzgajačnica, kontakt s zaraženim grlima stoke je odbačen. I tu smo počeli razmišljati o sirovom mesu kojim smo hranili Taru za vrijeme njezine trudnoće. Prvenstveno sam joj davao svježu teleću jetru koju sam dobio od gurmanske mesnice u blizini naše kuće. Sasvim slučajno, još uvijek sam imao dva paketa te smrznute jetre, koju smo hitno poslali u Albertu na analizu. U oba paketa je nađena neospora caninum. Način prijenosa je objašnjen – Tara se zarazila protozom preko svježeg, nesmrznutog mesa koji je krenuo placentom do Tear Dropa dok je bio u maternici. Zašto druga dva šteneta nisu bila zaražena, nikad nam neće biti jasno, ali smo na tome vječno zahvalni.
Kad sam prvi put objavio ovo otkriće na nekoliko popisa sirove hrane, odmah su me napali neki zagovornici sirove hrane. Smatrali su da je ta informacija prijetnja njihovom programu hranjenja i njihovoj čestitosti. Nekolicina vodećih istraživača sirove hrane, uključujući Iana Billinghursta i Larryja A. Bersteina napisali su članke u kojima su tvrdili da je do smrti došlo očito zbog slabog imuniteta kuje i njezinog potomstva. Protozoe nisu ograničene samo na oslabljen imunitet – i najzdravije jedinke mogu im podleći.
Naša otkrića ne govore da treba prestati hraniti pse sirovom hranom, nego o potrebi da se hranjenje sirovom hranom marljivo i pažljivo pripremi. Tada nismo ni ja ni mnogi drugi pristalice hranjenja sirovom hranom bili svjesni potrebe da meso očistimo sjemenom grejpfruta ili hidrogenovim peroksidom, ili da ga prvo smrznemo. Te jednostavne mjere ubile bi neosporu, i spriječile prijenos s Tare na njezino štene. Te mjere bi spasile Tear Dropov život.
Još uvijek hranimo svoje pse modificiranom sirovom hranom, ali lekcija s Tear Dropom tijekom njegovog kratkog života, naučila nas je da to činimo bez rizika za zdravlje naših pasa.
Svakome tko hrani pse sirovom hranom ili razmatra tu mogućnost, preporučamo da prvo dobro preispita i odvagne rizike i koristi. Životi vaših štenaca možda ovise o tome.

Izvor:  www.bullmarketfrogs.com

zanimljivosti