Ovo je prvi od niza članaka o anatomiji francuskih buldoga

Građa francuskog buldoga ( French Bulldog construction )
Prvi dio

Potrebne osnove za održavanje čistog i homogenog tipa psa ne nalaze se samo u poznavanju standarda pasmine. Nalaze se i u poznavanju posebnosti pokreta i fiziologije koja se manifestira u pokretu i svim ostalim fiziološkim osobinama. Najraniji dani bili su teški i još i danas nailazimo na iste probleme kad želimo poboljšati pasminu.
Prevelik broj ljudi ne zna kako procijeniti, analizirati ili valorizirati francuskog buldoga s obzirom na pomanjkanje zdravih kriterija, koji pokazuju „kako“, ali ne i „zašto“.
Stoga, načinimo popis anatomskih razloga za njihovu veličinu i pojavu, i zašto, prema riječima gospođe Conmingues, „francuski buldog treba izgledati upravo kao francuski buldog i nikako drukčije“.
Struktura kostiju ne razlikuje se od nijednog drugog psa, samo proporcije kostiju kod nekih pasa pokazuju određeni tip skraćivanja. Među tim psima su mops, engleski buldog i u manjoj mjeri bostonski terijer. Ipak, ove pasmine pokazuju tipične međusobne razlike u razvoju kostura koje isključuju jedna drugu.

·

Pri proučavanju kostura buldoga prvo što uočavamo je estetski dojam ove „građe“ koji je izrazito kvadratast (četvrtast) i kompaktan.
Prvo: zglobovi (kao kod svih pasa) zdjelica i ramena ne uklapaju se savršeno, kao što je slučaj kod ljudskog kuglastog i udubljenog zgloba. Kuglasti završetak zgloba je manje istaknut i artikulaciju zadržavaju tetive i mišići isključivo u mjestu. Ukoliko se pojavi problem u mišićnom lokomotornom aparatu kao rezultat bolesti ili frakture, pas će tada ostavljati nepovezan ( disjunktan ) dojam kada se kreće, tetive i mišići više ne zadržavaju kuglasti vrh zgloba u mjestu u vlastitoj šupljini kosti.
Kod psa s lakšim (slabijim) kostima ovo će biti manje vidljivo nego kod našeg čvrsto građenog francuskog buldoga. Mnogi problemi u kretanju rezultat su pomanjkanja pravilne vježbe, jer čvrstoća zglobnog mehanizma itekako ovisi o pravilnom mišićnom razvoju.
Pogledajmo najprije dva dijela kostura koji čine završetak kičmenog stupa (kralježnice), kosti koje dolaze do lubanje i kukova. One su oblikovane lopaticama i povišenjem kukova. Svi nagli pokreti bazirani su na ova dva područja.

Vidi se da je struktura kostiju dijela kod lopatica puno čvršća od onog kod kukova. Prednje noge primarno daju početnu potporu, središte težine je smješteno iznad prve trećine tijela, u području prsa, tako da prednji dio strukture kostiju mora nositi dvije trećine ukupne težine tijela.
Psi hodaju na svojim „prstima“. Ponekad se može pronaći francuski buldog sa spuštenim ustrojem nožnih kostiju, što je posljedica niskog kalcija, i to se očituje u pokretu jer je previše težine smješteno na stražnje noge i u skladu s tim javlja se loše držanje tijela.
Snaga u mišićnoj masi ne može se ispravno prenositi ukoliko svi dijelovi kostura (mišići, tetive, zglobovi, itd.) nisu svaki zasebno ispravni. I to je razlog zašto je toliko potrebno da su koščati „zglobovi“ dobro razvijeni kod ovog psa sa snažnim kostima, koji su k tome i osjetljivi na lošu ravnotežu.
Prednja dva uda su ta koja čine potporanj kod psa. Oni moraju biti snažni, ravni i dobro utemeljeni. Linija koja nosi težinu treba se pružati od šape kao početka i prelaziti preko glavnog dijela lopatice. Ovaj posljednji dio je glatka, uglasta kost koja se lako može osjetiti pod rukom kod psa.
Stražnji udovi zaduženi su za kretanje naprijed, oni podupiru psa i prenose pokret preko vrha kosti kuka. Linija koja nosi težinu tijela zadnjih udova je okomita i započinje kod prstiju i opada sa završetkom, malo ispred zgloba, između bedrene kosti i kosti kuka.

„Zrcalna“ struktura gornjeg dijela udova daje nam ravnotežu i glatkoću držanja tijela što je osigurano pravilnom podjelom mišićnog djelovanja ekstremiteta koji nose težinu. Ukoliko prednje noge više vuku nego što guraju, tada će stražnji udovi više gurati, nego što će vući.
Težinu francuskog buldoga nosi pravilno određeno područje u obliku trapeza čiju najdužu stranu čine prednje noge, koje nose dvije trećine ukupne težine, a uži dio su stražnje noge koje podupiru preostalu trećinu. Možemo zaključiti prema debljim prednjim udovima da oni ne samo da funkcioniraju kao nosači težine, nego odigravaju i određenu ulogu u kretanju. Francuski buldog je tip psa koji koristi sva četiri uda u svom lokomotornom sustavu (kretanju).
Ukoliko promotrimo kostur u slobodnom kretanju uočavamo da prirodna protuteža stvara suprotan pokret u lopaticama i zdjelici s laganim uvijanjem kralježnice iznad svoje središnje osi. Upravo ovo pomicanje udova daje francuskom buldogu njegovo karakteristično ljuljajuće držanje. Sva neprirodna držanja (osim onih uzrokovanih oštećenjima živčanog sustava) rezultat su nepravilne strukture kostiju (ravna koljena stražnjih nogu, zečja šapa, itd.) ili rezultat traume.
Proces rasta često je odlučujući faktor. Prvih 18 mjeseci kritično je razdoblje u razvoju pravilne kalcifikacije (opskrbe kalcijem) kostiju i u skladu s tim i za općeniti izgled psa.

P = pokretanje, T = vučenje

Otisci šapa u pijesku, snijegu ili na mokroj zemlji mogu nam ukazati na puno toga u kretanju psa. Ukoliko je sve normalno, otisci će biti fluidni, prednji i stražnji dijelovi pomiču se gotovo istodobno. Prednje i stražnje noge podižu se od zemlje u razmaku od nekoliko desetina sekunde. Ova mala razlika omogućava našem čvrstom malom francuskom buldogu održavanje ravnoteže. Očekivana mišićna kompenzacija vidljiva je u ljuljajućem kretanju.

· Da biste vidjeli video, kliknite ovdje. Veličina videa otprilike 656k.

Vrlo polagan hod više nije jednostavno kretanje, nego je više pomicanje dva uda na istoj strani.
Kod trčanja događa se niz skokova, zadnje dvije noge praktički rade zajedno, gurajući psa naprijed i dižući se sa zemlje vidljivo poslije prednjih nogu. Prednje noge naizmjenično na kraju skoka pomiču tijelo naprijed dok su stražnje noge savijene ispod trbuha.

Emmanuel-P and Anita-L Gay :''Le Bouledogue Français'', Switzerland, 1967.

Izvor: http://www.bulldogfrances.com/construction.html

zanimljivosti