Untitled Document

Kod suženih nosnica, produženog mekog nepca ili kod oba slučaja kroničnih smetnji dišnog sustava, povećani napor pri uvlačenju zraka u ugrožene dišne puteve povećava pritisak na stijenke grkljana, stvarajući efekt povlačenja prema unutra.
Ovo ima dva važna djelovanja:

Prvo, povlači se prema unutra prema ventrikulama grkljana (vrećice grkljana); ovi mali džepići sačinjeni od tanke membrane i iscrtavaju grkljan te su smješteni odmah iznad glasnica. Kronična dišna smetnja preokreće te male membranske vrećice, tako da umjesto da strše prema van, one su povučene unutra prema glasnicama, još više zatvarajući dišni put koji je ionako u lošem stanju. Preokrenute vrećice ne samo da su rezultat kronične dišne smetnje, nego još i povećavaju problem.
Drugo, produljeni dišni putevi pojačavaju to povlačenje prema unutra na stijenke grkljana i mogu deformirati i iskriviti ih prema unutra, stvarajući još veću smetnju dišnim putevima i povećavajući napor potreban da bi se udisao zrak. Zajedno s nepcem, povećano vrtloženje zraka i vibracije u dišnim putevima uzrokuju oticanje i iritaciju membrana grkljana, nadalje pogoršavajući situaciju.
Treće, dušnik kod pasa roda Brachycephalic može biti nerazvijen (hipoplastičan) i može predstavljati još jednu prepreku pri disanju. Ako je dušnik od samog početka abnormalno uzak, to ne samo da doprinosi sveopćoj smetnji i potpomaže povećavanju sila koje povlače prema unutra stijenke dišnih puteva, nego i čine dušnik podložnijim kolapsu. Djelomični kolaps grkljana ili dušnika može se dogoditi kod povećanja napora pri disanju, netoleriranja stresa i problema pregrijavanja.

Neki ili svi ovi problemi navedeni gore mogu postojati neko vrijeme bez da je vlasnik svjestan da se stanje dišnog sustava naglo pogoršava kao rezultat zlokobne lančane reakcije dišna smetnja > promjena dišnih puteva > pogoršana dišna smetnja. I onda, neočekivano, kod psa se može javiti dišna infekcija koja uzrokuje neko oticanje, ili se može samo jednom previše uzbuditi, biti mu vruće ili vježbati. I onda najednom djelomični kolaps grkljana ili dušnika pretvori se u potpuni kolaps, ili prevrnute vrećice ili meko nepce začepe glasnice. Krajnji rezultat: nesvjestica zbog pomanjkanja kisika (asfiksija), koja, ukoliko vlasnik nije svjestan problema, može rezultirati „iznenadnom smrću izazvanom zatajenjem srca“.

Dakle, što treba učiniti?
Treba voditi računa o dvije stvari: životu i zdravlju svakog pojedinog psa, ali i životu i zdravlju pasmine. Prvo razmotrimo psa kao pojedinca. Samo jedan dio dišnih puteva (nosnice) može biti ocijenjen stavljanjem psa pod djelovanje anestezije, s obzirom da je nemoguće pregledati meko nepce i grkljan kada je francuski buldog potpuno budan. Stoga, ovisi o vlasniku da promatra psa obraćajući pozornost i na najmanju sumnju.

· Jesu li nosnice vidno sužene? Možete li vidjeti i čuti smetnje pri svakom udisaju?
· Stvara li pas puno zvukova „slinjenja i grgljanja“ u ustima i grlu? Hrče li jako? (Znam da je ovo gotovo „nezvaničan dio“ standarda pasmine).
· Da li vaš pas često krklja ili povraća pjenu i to bez vidljivog razloga?
· Je li disanje vašeg psa pomalo otežano čak i pri hladnijem vremenu ili pri minimalnom vježbanju ili naporu?
· Postane li vašem psu brzo vruće, čak i pri umjerenim temperaturama?

Ako je vaš odgovor „da“ na neko ili sva ova pitanja, vaš francuski buldog treba daljnji pregled i, ukoliko je potrebno, operaciju. Ipak, jedno upozorenje: neki od postupaka u liječenju ovog sindroma nisu jednostavni! Ako imate veterinara koji ima razvijenu praksu u liječenju buldoga, ona ili on vjerojatno imaju dovoljno iskustva sa sindromom roda Brachycephalic, i vjerojatno su potpuno sposobni procijeniti i liječiti vašeg ljubimca. Ako nije tako, radije se raspitajte i neka vas upute u bolnicu Veterinarskog fakulteta, gdje se pružaju vrhunske usluge intenzivne njege i gdje imaju specijaliste za operacije, anesteziju i postoperativnu njegu.
Ako to nije moguće, stupite u kontakt s ljudima koji se bave engleskim buldozima i raspitajte se tko se brine o dišnim putevima njihovih pasa. Mnogi veterinari koji smatraju da nemaju dovoljno iskustva sa sindromom roda Brachycephalic, uputit će vas kolegama koji imaju potrebne vještine. Svi vlasnici francuskih buldoga trebali bi biti u dobrim odnosima sa svojim veterinarima tako da mogu otvoreno govoriti o svojim brigama i svojoj želji da omoguće svom ljubimcu najbolju moguću njegu, čak i kad to znači obratiti se nekom drugom veterinaru.

Ukoliko se pojavi mogućnost postojanja ozbiljnog problema dišnog sustava, veterinar mora staviti psa pod djelovanje anestezije da bi ga temeljito pregledao. Pregled može biti izvršen i pod lakšom anestezijom, ali ukoliko se pri pregledu pokaže da je potrebna operacija, djelovanje anestezije može biti pojačano i zahvat se može obaviti u isto vrijeme i pod istom anestezijom. Anestezija je nosi određeni rizik za francuske buldoge u svakom slučaju, a još i više ukoliko postoji smetnja u dišnom sustavu; stoga ju treba provoditi što je moguće rjeđe.

Ukoliko pas ima sužene nosnice, produženo meko nepce i prevrnute vrećice grkljana, sve bi trebalo biti ispravljeno pri istom zahvatu. Imajte na umu da će zahvat na nosu ponešto promijeniti izgled psa, i to može predstavljati problem ukoliko psa vodite na izložbe. Ipak, ako su nosnice odgovorne u znatnijoj mjeri za smetnju dišnog sustava, tada skraćivanje nepca i uklanjanje vrećica neće ukloniti problem, s obzirom da su dišni putevi dovoljno prohodni samo onda kada je dovoljno prohodan vanjski otvor. Ukoliko ne vodite psa na izložbe, tada je neznatna promjena na nosu malena cijena koju je potrebno platiti za zdravijeg francuskog buldoga.

Slika 2. Korekcija suženih nosnica
Ukoliko je najveći dio smetnji uzrokovan uskim otvorom, uklanjanje dijela tkiva sa strane ili s vrha nosa (A) može biti sasvim dostatno da riješi problem. Ukoliko su nosnice zapriječene u tolikoj mjeri da ih uklanjanje ovog dijela ne bi dovoljno otvorilo, moguće je da je potrebno uklanjanje bočne hrskavice (B).

Kod skraćivanja nepca (zahvat zvani stafilektomija), veterinar mora poduzeti posebne mjere opreza da održi otvorene dišne puteve tijekom operacije i poslije operacije. Prvo se, naravno, psu mora uvesti endiotrahijalna cijev (cijev za olakšavanje disanja) koja treba biti dovoljno mala da ostavi kirurgu dovoljno prostora za obavljanje zahvata na ždrijelu i grkljanu, ali opet dovoljno velika da osigura adekvatan protok zraka. Svaka manipulacija u grkljanu može vrlo lako izazvati naglo oticanje koje je dovoljno opasno i može zatvoriti dišni put. Stoga, treba psu dati lijek kratkotrajnog djelovanja da spriječi zapaljenje na samom početku zahvata da bi se minimaliziralo oticanje tijekom operacije.
Nakon operacije, psu se daje lijek dugotrajnog učinka također protiv zapaljenja da bi se držalo pod kontrolom oticanje koje se može razviti kasnije. Psa se treba držati pod djelovanjem opuštajućih sredstava (sedativa) i ne davati mu hranu ili vodu naredna 24 sata nakon operacije; tekućine treba davati intravenozno da bi se spriječila dehidracija. Može se dati i lijek koji će smanjiti količinu sline koju pas izlučuje da bi se spriječilo gušenje. Endotrahijalnu cijev (cijev za olakšavanje disanja prilikom operacije) ne treba micati sve dok se pas potpuno ne oporavi od djelovanja anestezije; i pacijenta se treba ostaviti da se odmara na svom trbuhu da se njegov veliki jezik ne bi potpuno opustio i začepio grlo. Uistinu je poželjno pomno promatrati psa nekoliko dana nakon operacije, po mogućnosti bi to trebao činiti netko tko je sposoban ponovo intubirati psa (uvesti cijev za disanje) ili čak napraviti hitnu traheotomiju ukoliko je potrebno. (Kod traheotomije, privremeni otvor se pravi na prednjem dijelu vrata u dušnik, ispod razine grkljana, i na to se mjesto uvodi cijev).
Kad se skraćuje nepce, potrebno je skratiti ga na točno određenu duljinu. Ukoliko se odstrani premalo, nepce i dalje može smetati zračnoj struji. Ako se odstrani previše, ne će ostati dovoljno nepca da se zatvori dišni put za vrijeme gutanja hrane, i dogodit će se da će pas uvlačiti hranu i vodu u pluća. Imajte na umu da ne postoji točno obilježeno mjesto na kojem kirurg treba učiniti rez; i ako se već mora dogoditi pogreška, bolje je odsjeći premali dio nego preveliki. Lakše je odstraniti još malo tkiva, nego produljiti nepce koje je prekratko.

Odstranjivanje prevrnutih vrećica (vrećice u grkljanu) je kratak zahvat koji se najčešće obavlja kad i zahvat na nosnicama i / ili nepcu, i uključuje lagano odstranjivanje vrećica škarama ili obuhvaćanjem vrećica žičanom omčom (prstenom). Obično zahvat ne izaziva previše krvarenja i puno je jednostavniji od zahvata kojim se skraćuje nepce. Ukoliko su nosnice i nepce korigirani dovoljno rano, vrećice najvjerojatnije i nisu deformirane i korekcija drugih problema trebala bi spriječiti pojavljivanje ovih.

Ukoliko su sužene nosnice i / ili produženo nepce doveli do djelomičnog kolapsa grkljana, tada korekcija nepca, nosnica i vrećica može spriječiti daljnji kolaps grkljana ili dušnika, i iako neki kirurški zahvati mogu pomoći u određenim situacijama, ovi su vrlo složeni, ne uvijek uspješni, i obično obavljeni kao posljednje moguće rješenje. Neki će veterinari preporučiti traheotomiju (trajni otvor na vratu u dušnik) kao pouzdanu metodu liječenja za akutni kolaps grkljana. Pretpostavljamo da će vlasnici francuskih buldoga, kad uvide da postoji problem, pribjeći korekciji problema s nosnicama i / ili nepcem prije no što se dogodi kolaps.

Daljnji savjeti: nemojte upotrebljavati nikakvu vrstu ovratnika za psa koji ima dišnih smetnji da ne stvarate dodatni napor za dušnik. Vrat francuskog buldoga koji izgleda jak kao onaj kod vola, može imati krhke dišne puteve, pa stoga pravilno odabrana oprsnica je puno bolja za psa. Osim toga, kod jednog francuskog buldoga (kojeg nećemo imenovati) pokazalo se da se i oprsnica može upotrijebiti za treniranje poslušnosti.

A što je s važnosti sindroma roda Brachycephalic za cijelu pasminu?
Korijen problema pronalazi se u kratkom licu. Neka genetska proučavanja kod engleskih buldoga pokazala su da je gen koji kontrolira dužinu mekog nepca drukčiji od gena koji kontrolira dužinu lubanje, i predugačko nepce je suvenir preostao od predaka koji su imali dugi nos.

Kad bi uzgajivači počeli sakupljati podatke o produljenju nepca u njihovim linijama uzgoja, tada bismo s dostupnom GDCIS bazom podataka mogli odrediti je li meko nepce problem koji se može riješiti selektivnim uzgojem.
Problem je to što dijagnosticiranje zahtijeva anesteziju. Zašto se ne bi predložilo da kada neki francuski buldog mora biti stavljen pod anesteziju iz bilo kojeg razloga, kao na primjer, carskog reza, manje operacije, škopljenja ili kastracije, veterinar u isto vrijeme pregleda i nepce i grkljan? Na ovaj način možete otkriti problem na koji niste sumnjali i to na vrijeme da se spriječi ozbiljan kolaps grkljana, a k tome se skupljaju i podatci o stvarnoj učestalosti dišnih smetnji u ovoj našoj pasmini.
Ako mislite da bi francuskog buldoga s lošim dišnim sustavom trebalo ipak pariti, potražite psa s dobrim dišnim sustavom za parenje.
I nemojte osuđivati francuske buldoge s malo dužim nosevima. Moj prvi francuski buldog čiji je status „kvalitete ljubimca“ bio određen nosom koji je bio malo duži od onog koji se smatra poželjnim (unatoč savršenom tijelu, natprosječnim ušima i izvrsnim držanjem), proživio je devet godina u dobrom zdravlju i nikad nije imao problema s pregrijavanjem ili nemogućnosti vježbanja. I čak je rijetko hrkao.

Kvaliteta života francuskog buldoga ovisi o dobrom disanju. Ako se svi potrudimo osigurati da svako štene može imati aktivan život, i da smetnje dišnog sustava u pasmini postanu iznimke, a ne norma, tada ćemo svi disati lakše.... Francuski buldozi kao i njihovi vlasnici.