Sindrom roda Brachycephalic ( The brachyphalic syndrome )

Dr. Janice Durr Grebe
Prvi dio

Koliko ste puta čuli da je francuski buldog umro mlad, iznenada i bez upozorenja, smrću općenito opisanom kao „srčani udar“? Takve su smrti, koje se najčešće javljaju kad je pas uzbuđen, kad vježba ili mu je vruće, najuznemirujuće zbog svoje neočekivanosti. Istina, srce neupitno prestaje kucati, ali može li to biti rezultat nečim drugim uzrokovane smrti? Stanje koje može objasniti ovakve smrti je akutni kolaps dišnih puteva, nastao kao rezultat dugotrajnih prepreka u dišnim putevima koji su preuobičajeni problemi francuskih buldoga u obliku suženih nosnica, produženog mekog nepca i zagušenih nosnih prolaza i ždrijela.
Da bismo shvatili ovaj sindrom roda Brachycephalic („sindrom“ označava skupinu znakova i simptoma koji zajedno karakteriziraju bolest ili abnormalno stanje), moramo prvo razmotriti normalan mehanizam disanja i način na koji normalna građa dišnih puteva ovih pasa spljoštenog lica dolazi u sukob s ovim mehanizmom.
Kao i ljudi, psi „uvlače“ zrak u svoja pluća postupkom zvanim „disanje negativnim tlakom“. Umjesto da zrak ulazi u dišne puteve pod pozitivnim tlakom (kako je kod žaba, one pomiču donji dio usta gore – dolje i „guraju“ zrak dalje u dišne puteve), psi (i mi) širimo prsnu šupljinu pomičući rebra prema van i ošit (dijafragmu) prema dolje. S obzirom da je prsna šupljina zatvoren prostor, ovo širenje stvara djelomičan vakuum, ili prostor unutar kojeg je zrak pod pritiskom koji je niži od onog izvan tijela („negativan pritisak“). Priroda, koja ne podnosi čak ni djelomičan vakuum, popravlja ovo stanje dopuštajući vanjskom zraku da naglo ulazi unutra kroz nosnice, nosnu šupljinu, ždrijelo, grkljan i dušnik, i konačno kroz bronhije i bronhiole u zračne vrećice u plućima. To napuhuje pluća i pritisak u prsnoj šupljini postaje jednak tlaku vanjskog zraka.
Problem je u tome što kada francuski buldog udiše zrak javlja se nizak pritisak u svim dijelovima dišnih puteva. Ovo izaziva efekt „usisavanja“ na stijenkama struktura dišnog sustava navedenih iznad; i što je veći napor udisanja, veće su sile koje nastoje privući stijenke dišnih puteva prema unutra.
Bilo da pas teško diše jer mu je vruće, ili vježba, ili je jednostavno uzbuđen, pritisak na stijenke dišnih puteva je isti. Većina vlasnika pasa spljoštenog lica je svjesna njihove sklonosti da se pregriju, jer se većina viška njihove tjelesne topline ispušta preko pluća i svako dišno oštećenje smeta procesu gubitka topline.
Ali samo neki uviđaju da puki proces otežanog disanja iz bilo kojeg razloga, čak i bez pregrijavanja, može izazvati progresivan dišni kolaps koji može s vremenom ozbiljno ugroziti ili čak i ubiti psa kroničnom smetnjom dišnog sustava.

Slika 1. Dišni sustav francuskog buldoga E-jednjak NC-nosna šupljina HP-tvrdo nepce SP-meko nepce EP-jezičac L-grkljan, ždrijelo TR-dušnik Br-bronhiji T-jezik

Slika 1 prikazuje različite dijelove dišnog sustava francuskog buldoga. Pogledajmo prvo nosnice. Kod nekih pasa, nosni otvori su dovoljno veliki da se zrak može nesmetano kretati unutra i van. Kod drugih, oni su stegnuti (ograničeni ili suženi). Pokušajte forsirano udisati zrak i pri tome pratiti što vaš nos radi; primjećujete li kako se stijenke nosa pomalo pomiču dok ih forsirani udisaj uvlači prema unutra? A sad pokušajte udisati zrak dok držite nosnice stisnutim; osjećate li „uvlačenje prema unutra“ u svojoj nosnoj šupljini i grlu? Kod francuskih buldoga s malim nosnim otvorom, stranice nosa se ponašaju kao lepršavi zalisci koje čak i najmanji dišni napor povlači i čvrsto zatvara. Možete vidjeti i čuti razliku u disanju kod psa s otvorenim nosnicama i kod onog sa suženim. Što se više pas trudi disati, to se čvršće zatvaraju nosnice i više se stijenke dišnih puteva povlače prema unutra.
Jednom kad zrak uđe kroz nosnice u nosnu šupljinu psa sa spljoštenim licem, nailazi na još prepreka. Psi s dugim njuškama imaju velike nosne komore s tankim zakrivljenim koščanim školjkama nazvanim spirale koje se protežu u komore sa strana. Ove strukture pomažu povećati površinu u nosnim šupljinama, povećavajući sposobnost nosa da čisti i grije zrak koji udiše. Kod francuskog buldoga, naime, sva unutarnja nosna struktura je stisnuta zajedno na više različitih načina što može dalje ometati prolaz zraka kroz nosnice u ždrijelo (grlo). Stoga, i kada su nosnice normalne, stisnuta nosna šupljina može ometati prolazak zraka.
Ako dalje gledamo dišni sustav, nailazimo na bauk kod pasa sa spljoštenim licem, meko nepce, koje razdvaja stražnji dio nosne šupljine od usne šupljine. Iako neki psi roda Brachycephalic imaju meko nepce koje je kratko i proporcionalno skraćenim kostima lubanje, mnogi od njih imaju predugo meko nepce koje visi prema ždrijelu (grlu). Ovo pretjerano veliko nepce ne samo da smeta zračnoj struji između nosne šupljine i grla, nego može i biti povučeno u otvor grkljana. Ovo može izazvati vrtlog zraka tako da se tkiva nepca zapale, odebljaju ili čak i nešto gore. Jedan od znakova da je meko nepce produženo je često krkljanje i često vraćanje pjenaste sline, koje često nije popraćeno povraćanjem hrane. Čini se da se produženo nepce ponaša kao mutilica za jaja, tako da kad pas slini, nepce lupa slinu u pjenu, pas krklja, i eto ga – obično na pod (zato neki od nas imaju sve drvene podove s malim tepisima posvuda u kući).
Produženo meko nepce također često uzrokuje stvaranje nekih zvukova nalik na gušenje tijekom disanja, nekad to uzrokuje samo nepce, a nekad zajedno sa stegnutim nosnicama; to može rezultirati prilično zapanjujućim hrkanjem i frktanjem. Koliko god ova „Bully noćna muzika“ može omiliti, to su znakovi stvarnog zdravstvenog problema.
Iz nosnih šupljina, zrak koji je udahnut ide dalje kroz ždrijelo u grkljan (zvučnu kutiju). Zapravo se samo prošireni i obrađeni gornji dio dušnika, dio grkljana nalik kutiji, sastoji od nekoliko hrskavica, odvojenih ili povezanih koji glasnice otvara ili zatvara, i otvor između glasnica pričvršćen je za ove hrskavice. Jezičac ('epi' u značenju iznad) je zalistak na vrhu grkljana koji se složi prema dolje i pokriva glasnice tijekom gutanja hrane, tako da hrana ne može pogrješkom ući u dišne puteve. Ljudi koji pokušavaju jesti i pričati u isto vrijeme, često zbune zalistak, tako da hrana uđe u glasnice i začepi dio dišnog puta; to se zove „koronarna kava“ (gušenje) za koje se provodi Heimlichov zahvat.
Ako se psu nađe strano tijelo u glasnicama, potpuno blokirajući zračnu struju, možete izvesti Heimlichov zahvat na način da stavite psa u bočni položaj, stavite dlanove na posljednje rebro i četiri puta snažno pritisnute. Tada provjerite usta i potražite strano tijelo i, ukoliko je potrebno, ponovite postupak. Važno je zapamtiti: ovo se radi samo kad se pojavi potpuna blokada zračne struje uzrokovana stranim tijelom, pri čemu srce još uvijek kuca.
Ovo nije predviđeno za ona grozna krkljanja i epizode hrkanja s kojima smo svi upoznati, i za koje je psa najbolje pustiti na miru. Ako pas može hrkati, tada blokada zračnoj struji nije potpuna i nemojte pokušavati izvesti Heimlichov zahvat. Izvan je našeg djelokruga ovdje sada ulaziti u postupak zahvata; ukoliko niste upoznati s Heimlichovim zahvatom, tada vam predlažemo da pohađate tečaj za prvu pomoć. Tečaj će vam pomoći svladati ovaj zahvat kao i prvu pomoć, a ova posljednja je također korisna u hitnim slučajevima oživljavanja ljubimaca, ali i ljudi.

Iz: ''Healty Frenchies: an Owner's Manual'', Izdavač: ArDesign, USA, 1998.

Izvor: bulldogfrances.com

zanimljivosti